Četvrtu generacije kuhara u domu Mandića nastavlja tromjesečna Katica

Kao u kakvoj podružnici ŠKMER-a, u domu Mandića u Vranjicu dodaju se kuhače, kuharske kape i pregače, spravlja se spiza i vrhunski blaguje. Od generacije do generacije kužinavanje im je strast, poziv, pa i obiteljska baština. Recepti se prenose kao srebrnina, još od kad je tradiciju započela baka Vilma, odradivši radni vijek u staroj mjesnoj gostioni upamćenoj da je dr Luigi pred njom igrao balote u seriji Malo misto. Priču je nastavio sin Grgo, nekada radnik Salonita, kasnije žilav borac, iako već umirovljenik, za oboljele od azbestoze tog posrnulog vranjičkog poduzeća. Prije 10-ak godina i Grgo se latio teća i kuhača, razbuktao staru obiteljsku strast za kužinavanjem, pa krenuo voditi legendarni restoran Malu Veneciju nazvan po nadimku Vranjica, poluotočića uglavljenog između Splita i ušća rijeke Jadro.

Grgin sin Dragutin (22) ili Drago, ako vam je lakše upamtiti, i sam se dao u profesionalne vode, završio privatnu kuharsku školu, a zatim zanat krenuo brusiti na natjecanjima pod paskom ŠKMER-ovih chefova Željka Nevena Bremeca i Zorana Krsteskog te osvajati medalje u mladoj reprezentaciji udruge diljem Europe. E, ni tu priča ne staje, jer Drago je na proljeće ove posve neobične 2020. dobio kćer Katicu i odmah je upisao u ŠKMER…jer kuhati se u Mandića gotovo pa mora, a udruga je, kako su nam kazali, mjesto gdje kuhanje iz ljubavi raširi se u druženje i neprestano istraživanje.

“Član sam ŠKMER-a posljednjih pet godina, a nakon mene upisao se i otac Grgo. Sad je došao na red da plavu kutu odjene i najmlađa članica naše obitelji – Katica, kćerkica koja nosi ime po mojoj pokojnoj majci. Kako zadnjih mjeseci dio sam ŠKMER-ova tima uz Željka Nevena Bremeca za treninge profi kuhara te radionice za ljubitelje kuhanja, djecu i mlade, pa je bilo logično da i Katica dobije plavu odoru. Otišao sam u pogon naših prijatelja NIRS-a i poveo Katicu, koja je tada imala dva mjeseca, da joj uzmu mjere. Isprva su se smijali, a uskoro su prionuli poslu i skrojili joj jaketicu, nešto veću da mi bude spremna za pojaviti se u njoj na Biseru mora u listopadu kad se planiram prvi put natjecati sa seniorima. Veliko hvala NIRS-u na ovom divnom poklonu za moju curicu” – kazao je Drago, inače jedini dvostruki juniorski prvak Bisera mora otkada ga je utemeljio Miro Bogdanović sa svojom braćom po kuhači.

Grgo, koji je nakon tragične suprugine smrti 2007. godine othranio dva sina i kćer, rado ode na kakvu radionicu u ŠKMER Akademiju. Ne propušta niti Dragina natjecanja, humanitarne akcije kao što su kuhanja za potrebite za blagdane i prezentacije u udruzi.

“Odlučio sam se biti kuhar još u 5. ili 6. razredu, trebalo je doma pomoći, otac je bio sam s nas troje djece. Iz toga brzo se rodila ljubav za kuhanjem, a na dobru spizu naučila nas je baka Vilma, posebice sa zagorskim specijalitetima svoga djetinjstva. Upisao sam kasnije i završio kuharsku školu, a moj veliki prijatelj, pa, ajmo reći, i konkurent na natjecanjima Josip Vrsalović, odvukao me u ŠKMER i nisam zažalio jer tu sam se naučio i još učim se ozbiljnom kuharstvu. Prvo mi je natjecanje bilo Dioklecijanova amfora 2016. na temu sabljarke i bundeve, a pokvario sam sve što se pokvariti moglo. Kasnije uz pomoć kolega i mentora iz udruge sam brzo napredovao i stigao do medalja na natjecanjima u Italiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Na Biseru mora u Supetru uvijek je tu i otac da me spusti kad “poletim” nakon kakve nagrade. Sad će tu biti i Katica da mi podigne moral kad me Grgo oplete” – dodao je Drago.

Mak Jovanović/Gastrobajter